Tehnološke inovacije koje su u potpunosti promjenile auto-moto industriju
Još od početka industrijske revolucije, tehnologija je mijnjala . Isto važi i za automobilsku industriju, koja je od svojih skromnih početaka kao sporih, nepraktičnih alternativa kolima koje su samo bogati mogli da priušte, automobili su postali sofisticirana tehnološka čuda koja su uobičajena pojava na današnjim ulicama.
Savremene tehnološke inovacije, doduše, i dalje su dostupne najviše onim najbogatijim kupcima, koji mogu da priušte sebi luksuzne, skupe, automobile, mada se neke od njih mogu pronaći i kod nekih novijih polovnih automobila.
Istorija automobilske tehnologije je duga i fascinantna, a razumijevanje i dobro poznavanje ove istorije će vam dati veću zahvalnost za trenutno stanje u industriji. Evo vremenske linije nekih od najvećih tehnoloških otkrića koja su napravila od automobila ono što je danas.
1911. – Električno paljenje automobila je olakšalo život vozačima
Pre razvoja električnog startera, vozači su morali ručno da okreću motor ne bi li pokrenuli svoje vozilo. Ovo je bilo izuzetno nezgodno, a ponekad i opasno. Ipak, 1911. godine Čarls Ketering je razvio prvi električni starter, a Cadillac je prvi iskoristio ovu inovaciju 1912. godine.
1922. – Hidraulične kočnice unaprijedile su zaustavljanje i omogućile bolju sigurnost u vožnji
Uvođenje hidrauličnih kočnica je bio važan korak ka postizanju veće sigurnosti jer je omogućilo kraće vreme potrebno da se automobil zaustavi. Počev od 1914. godine, Fred Dujzenburg je počeo da koristi hidraulične kočnice na svojim trkačkim automobilima, a ova tehnologija napravila je prodor i na putnička vozila 1922. godine, kada je njihov potencijal konačno prepoznat.
Ovi novi sistemi dali su vozačima ogromne olakšice u zaustavnoj moći, a pre razvoja ovih sistema automobilske kočnice su se oslanjale samo na jednostavnu mehaničku snagu.
1925. – 1939. – Svetlosna signalizacija olakšala je vožnju i unapredila bezbednost
U početku automobili nisu imali pokazivače pravca i ulice su zbog toga veoma brzo postajale haotične. Edgar Valc je 1925. godine razvio i patentirao sistem svetlosnih signala. On je pokušao da svoj izum plasira velikim proizvođačima automobila ali su ga svi odbili. Nakon što je njegov patent istekao, Buick je u svoju proizvodnju uveo sličan sistem 1939. godine.
Naime, pritiskom prekidača na ručici menjača zadnji deo vozila bi zasvjetleo, signalizirajući tako namjeru vozača da skrene. Buduća poboljšanja dodala su mehanizam samopovlačenja ručice, kao i prednje signale. Brojni drugi proizvođači automobila ubrzo su nakon toga počeli da kopiraju tu ideju, a omasovljavanjem ovog izuma vožnja je postala bezbjednija i ugodnija.
1939. – Automatski mijenjač je pojednostavio vožnju
Prvobitni automobili isključivo su imali manuelni mijenjač, odnosno vozači su morali ručno da mijenjaju stepen prenosa. Proizvođači automobila su došli na ideju da da vožnju učine nešto prijatnijom, pa je tako General Motors 1939. godine u svoje automobile uveo Hydra-Matic automatski mijenjač, koji je koritio fluidne spojnice.
Fluidne spojnice su ublažile prelaz između zupčanika i oslobodile ih potrebe za mehaničkim kvačilom za kontrolu prenosa. Uvođenje automatskih mijenjača učinilo je vožnju praktičnijom, a kako je sam mijenjao brzinu, to je značilo i manje ometanja u vožnji.
1957. – Elektronsko ubrizgavanje goriva donelo je više snage automobilima
Godinama unazad vozila su koristila karburatore za isporuku vazduha i goriva u cilindre motora. Međutim, 1957. godine, Chrysler i Bendix korporacija predstavili su prvi elektronski sistem za ubrizgavanje goriva. Ovaj sistem je koristio elektronske kontrole i pumpe za gorivo kako bi isporučio gorivo direktno u cilindre, ali tadašnja tehnologija nije mogla da podrži sistem.
Chrysler je prodao patente Bosch-u, koji je nastavio sa razvojem koncepta. Godine 1982. Bosch je predstavio prvi potpuno digitalni sistem ubrizgavanja goriva. Preciznim upravljanjem vazduhom i gorivom isporučenim do cilindara, sistemi za ubrizgavanje goriva omogućili su proizvođačima da poboljšaju snagu vozila i istovremeno smanje emisije štetnih gasova.
1959. – Sigurnosni pojasevi su uzeli maha
Iako su sigurnosni pojasevi bili prisutni na neki način još od kraja 19. veka, nisu se često koristili u automobilima. Rani sigurnosni pojasevi smatrani su neugodnim, nezgrapnim i uglavnom neefikasnim. Vozači nisu imali povjerenja u pojaseve, a rani pokušaji popularizacije sigurnosnih pojaseva nisu bili efikasni.
Međutim, 1959. godine Volvo je uveo sigurnosni pojas koji se može uvlačiti, sistem koji se i danas koristi. Ovaj novi pojas je jednostavan za upotrebu, udoban za korišćenje i efikasan u očuvanju života vozača i putnika. Međutim, vozačima je i dalje trebalo ubeđivanje, sve do 1970-ih kada je počela da raste upotreba sigurnosnih pojaseva.
1978. – ABS – sistem kočenja koji sprečava blokiranje točkova
Priča o uspehu ABS-a počela je 1978. godine s početkom proizvodnje prvog elektronski upravljivog sistema kočenja koji sprečava blokiranje sva četiri točka. Bila je to inovacija na kojoj su Boschovi inženjeri radili skoro čitavu deceniju. Njihov inovativni tehnički pristup bio je osnova za sve moderne sisteme za kontrolu kočenja.
Ako se točkovi blokiraju, ABS smanjuje pritisak kočenja pa ga ponovno povećava, do 40 puta u sekundi. Tako su distance kočenja kratke, čak i na klizavim površinama, a vozilom se i dalje može upravljati. Danas se svi novi automobili u EU-u prodaju sa ABS-om. Od 1978. u Boschu je proizvedeno više od 190 miliona ABS sistema.
1988. – Airbag koji je spasao živote milionima ljudi
Iako se implementiranje vazdušnih jastuka razmatralo decenijama, tek 1988. godine postali su standardna oprema. Raniji razvoj ove tehnologije imao je nekoliko problema, od kojih je najveći bio nemogućnost jastuka da se naduvaju dovoljno brzo. Nekoliko otkrića u razvoju učinilo ih je, na sreću svih nas, održivom opcijom, ali nakon mnogih pokušaja i grešaka.
Chrysler je 1988. godine počeo da uključuje vazdušne jastuke na strani vozača kao standardnu bezbjednosnu karakteristiku u nekoliko svojih luksuznih vozila, da bi već sljedeće godine oni postali standardne karakteristike u svim Chrysler vozilima. Kako se tehnologija poboljšavala, vozači su shvatili njihov potencijal i počeli da vape za više vazdušnih jastuka. Danas mnoga vozila uključuju vazdušne jastuke na strani vozača, vazdušne jastuke na strani putnika, bočne vazdušne jastuke, a čak su i telefoni dobili svoje airbag-ove.
1990. – Lutanjima je došao kraj: stigli su GPS i navigacija
Pre nastanka GPS navigacije, malo ko se od vozača olako upuštao u avanturu da ide u nepoznatom pravcu bez geografske karte u svom bočnom odeljku. Mazda je, 1990. godine uvela GPS sistem za Eunos Cosmo, vodeće vozilo kompanije na japanskom tržištu. Usklađivanjem podataka o lokaciji sa novih GPS satelita na uređaje u automobilima, Cosmo je uspjevao da odredi lokaciju vozača u krugu od nekoliko metara. Oldsmobile je, 1995. godine, predstavio svoj GuideStar sistem za američke automobile.
Tokom narednih nekoliko godina, GPS navigacioni sistemi postali su sve popularniji. Oslobodili su vozače tiranije papirnih mapa i putnih pravaca. Sa navigacionim sistemom, vozači mogu da pronađu svoje destinacije bez obzira na njihovo poznavanje lokalnog područja, a Gugl mape dostupne su na gotovo cijelom svijetu.
1995. – ESP – elektronski program stabilnosti spasio je hiljade života
Zahvaljujući pametnim senzorima, ESP sistem 25 puta u sekundi uporedi da li se automobil zaista kreće u smeru u kom ga vozač usmerava. Ako analiza tih podataka ukaže na neposrednu opasnu situaciju koja se ne može kontrolisati (npr. proklizavanje), ESP odmah interveniše. Smanjivanjem obrtnog momenta motora i namjernim kočenjem svakog točka posebno, sistem vozaču pomaže da stabilizuje vozilo i spreči nesreće uzrokovane proklizavanjem.
Procjenjuje se da je od plasiranja na tržište, 1995. godine, ESP je sprečio više od 200.000 nesreća i spasio preko 6.000 života u cijeloj Evropi.
Inovacije 21. vijeka
U savremeno doba tehnologija se razbija brže nego ikada, pa je i bilo za očekivati da se brojne tehnološke inovacije dogode baš u 21. vijeku. Ovo su neke od njih:
Automatsko parkiranje
U početku, automatski parkirni sistemi bez intervencije vozača omogućavali su samo paralelno parkiranje i to samo u savršenim uslovima (puno prostora i bez prepreka). Kako je vreme napredovalo i tehnologija se razvijala, automatski parkirni sistemi su počeli da dozvoljavaju i okomito i ugaono parkiranje. Moderni sistemi su otišli tako daleko da u osnovi možete izaći iz svog automobila i aktivirati sistem preko vašeg pametnog telefona i pustiti ga da radi svoj posao.
Kamera za osmatranje zadnjeg dijela automobila
Kamera za gledanje zadnjeg dijela je prvi put postavljena na Nissan-ov Infiniti Q45. Pre toga, vozači su morali da vjeruju svojim retrovizorima ili da pogledaju preko ramena kako bi išli u rikverc. Ova tehnologija koristi jednu ili više kamera postavljenih na različitim mestima koje šalju sliku okruženja na jedan od monitora automobila. Ovo eliminiše potrebu da se osvrnete unazad ili stalno podešavate retrovizore. Rezervna kamera za zadnji pogled je prošla toliko dug put u proteklih 15 godina da je od 2018. godine zaslužila obavezno mjesto u svakom novom američkom vozilu.
Auto pilot – Tesla kao pionir
Automobili koji se samostalno kreću, bez asistencije vozača su velika stvar u automobilskoj evoluciji koju niko nije sproveo u delo sve do Tesle prošle godine. Tehnologija je još u ranom razvoju, ali je već jedan od najvažnijih pronalazaka vezanih za auto u 21. veku. Možemo očekivati da će tehnologija rasti i razvijati se dok drugi proizvođači uđu u svoje sisteme – kao što je bio slučaj sa skoro svim automobilskim tehnologijama tokom godina.
Za sada, čini se da funkcija automatskog pilota može bezbjedno da nas dovede do našeg odredišta bez potrebe za vozačkom asistencijom. To je barem kako teorijski funkcioniše. U praksi, međutim, savetujemo vam da, ipak, držite ruke na volanu jer nikad se ne zna.
Razvoj tehnologije omogućava veliki broj promena i unapređenja u svakoj vrsti industrije, a automobilska industrija ni malo ne zaostaje u tome. Mobilni telefoni više ne služe samo za pozive, pa se tako i od automobila očekuje da pruže nešto više nego što je vožnje od jednog do drugog mesta. Zato automobilske kompanije u saradnji sa glavnim tehnološkim gigantima rade na unapređenju sigurnosti i komfora koji pruža sam automobil.
Automobilska industrija kakvu poznajemo sada teško da će takva biti već sledeće godine, s obzirom na ubrzan razvoj tehnologije, a šta će budućnost još doneti kada je u pitanju ova industrija ostaje nam da vidimo.